Kriza književne kritike – pišite kako hoćete

Manjak spisateljskog talenta – vladavina trivijalnosti. Nepostojanje vrijednosnih kriterijuma i pravo na objavu tekstova sumnjivog kvaliteta

resize-img
Foto: pt.tubgit.com

Sve veća ekspanzija netalentovanih pisaca kojima Internet omogućava da okupe ljubitelje šund literature ostavlja ozbiljne posljedice na ukus novih – mladih čitalaca, koji su bombardovani umjetnički nevrijednom literaturom spisateljica sa viškom samopouzdanja, a manjkom talenta i znanja o naratološkim zakonima pisanja. Kritika, koja po definiciji ima zadatak da sasiječe u korijenu želju svakog ko je umislio da je pisac, a nije, danas se svodi na marketinško ubjeđivanje da je stilski loš tekst – prepun pokušaja da se bude Čarls Bukovski i preopterećen nefunkcionalnim vulgarizmima u nedostatku bogatijeg rječnika, zapravo moderan tekst, jer tako ,,treba”.

Estetsko-provokativni i etičko-provokativni izraz, karakterističan za modernu i postmodernu ne znači da je provokativno isto što i vulgarno i banalno i ne znači da je opravdano tako skupljati jeftine poene i tekst završavati u stilu lošeg đaka na pismenom zadatku za prelaznu ocjenu.

,,Mislim da je najvažnije šta će se dogoditi sa kritikom, sa ocjenjivanjem, jer posljednjih dvadesetak godina na snazi je pobuna protiv svake teorije: sve može, a kritičko ocjenjivanje je gotovo nikakvo. Kritika, čini se, vodi unaprijed izgubljenu bitku, prije svega sa reklamom, a onda možda i sa modom, prvenstveno odnosom između mode i ukusa”, kaže Milivoj Solar, teoretičar književnosti.

Marginalizovana kritika, koju je zamijenila reklama, dala je mogućnost samozvanim piscima da stvaraju i prezentuju tekstove koji se  suprotstavljaju svemu što je logično, razumljivo i estetski vrijedno, zbog čega smo ‘udavljeni’ hiperprodukcijom šund literature.

Čitanje većine savremenih tekstova odaje utisak da su neki pisci pogrešno shvatili pojam estetskog prevrednovanja, ili nijesu ni pokušali da ga shvate, pa su dali sebi slobodu, a dali smo im je i mi, da nedostatak talenta i znanja nadomjeste potpuno neopravdanim samopuzdanjem koje besomučno pokazuju u medijima.

Kako stilistika objašnjava, psovke i vulgarizmi, kao dio razgovornog stila, pripadaju sferi emocionalnog govora, a u književnoumjetničkim stilovima se mogu naći u funkciji govorne karakterizacije ili kao specifična osobina izraza nekog pisca, pri čemu moraju biti umjetnički opravdani. Jezik kao sredstvo sporazumijevanja podliježe određenim pravilima koja se vežu za posebne stilove govora i različite žanrove u književnosti, pa je nužno napraviti selekciju dostupnog prostora objavljivanja, radi očuvanja oštre granice između vrijednog i nevrijednog.

,,U budućnosti će se morati uspostaviti ipak nekakav kriterijum razlikovanja između onoga što je dobro i što ipak nije dobro, a kako će se to dogoditi ne znam, no svakako je usko vezano sa tekućim problemom – eksplozijom komunikacije na svim nivoima i pratećim tehnološkim dostignućima koja imaju svoje zahtjeve i, očito je, mijenjaju sve, a kojima se, čini se, teorija ne bavi dovoljno”, objašnjava Solar.

 

Bojana Obradović

 

1 KOMENTAR

Оставите одговор