Idem na Mars i ne vraćam se!

Foto: novosti.rs

Šta to čovjeka može da natjera da se prijavi na putovanje za koje zna da se sa njega nikada neće vratiti? I to ne svojoj kući, u svoj grad, u svoju zemlju… Nego čak ni na planetu Zemlju? Beograđanka Ljubinka Nikolić (51), koja je ušla u najuži krug za izbor četvoro Zemljana koji bi u organizaciji holandske nevladine organizacije “Mars jedan” trebalo trajno da se nastane na Crvenoj planeti, jednostavno kaže:
– Postoji li veći izazov za čoveka od letjenja? Od mogućnosti da se vine u kosmos. Na pustom Marsu da sadi biljke, stvara kiseonik, da omogući da na Crvenoj planeti jednoga dana žive i drugi ljudi? Imam 51 godinu, a planirano je da na taj put krenem za deset godina. Imaću tada 61 i priliku da ostatak života pretvorim u misiju. Zar je važno gdje ćemo umrijeti? Ja nemam ništa protiv da to bude na Marsu.

Diplomirala je u Beogradu geologiju, a na Univerzitetu u Njujorku magistrirala geografiju, obišla je više od 50 zemalja svijeta.

– Jula 2013, na televiziji sam videla poziv holandske nevladine organizacije upućen Zemljanima koji bi želeli da se nastane na Marsu – uzbuđeno priča Ljubinka. – To sam čekala cio život. Odmah sam se prijavila, a nedavno saznala da sam jedna od 100 odabranih u najuži izbor za odlazak na ovo istorijsko putovanje. Prijavilo nas se 200.000 iz cijelog svijeta. Poslije dva kruga ozbiljnih testova, vrlo detaljnih ljekarskih pregleda, odabrano je nas 1.000. Uslijedio je obiman test iz psihologije i opšteg obrazovanja kod dr Norberta Krafta, selektora astronauta NASA. Sada nas je ostalo 100. Do kraja godine, negdje na Zemlji, održaće se rijaliti šou, koji će “suziti krug” na 24 Zemljanina. Ka Marsu, prvih četvoro, krenuće najranije 2024. godine.

Sa avanturističkim sjajem u očima, Ljubinka priča kako će, ako bude imala sreću da bude izabrana, do Marsa putovati sedam mjeseci.

– Zamislite samo koliko je to veličanstveno, lijepo i uzbudljivo – prenosi na nas dio svog ushićenja i otkriva da će za “četvorku” sa Zemlje, humanoidni roboti prethodno pripremiti naseobinu blizu Marsovog ekvatora, gdje bude bilo najviše zaleđene vode.

Foto: nasa.gov

– Plan je da se led zagrijeva, da isparava i da se kondenzuje. Tako ćemo dobiti vodu koju ćemo koristiti za vještačku proizvodnju usjeva i za “pravljenje vazduha”. A kada stignemo, čekaće nas “kuće”, vazduh sa dovoljno kiseonika, solarne ćelije za prozvodnju struje. Poneijćemo i hranu da imamo za neko vrijeme. Uz to, svi ćemo biti ljekari, pekari, apotekari, frizeri, veterinari, poljoprivrednici i ko zna šta još. Iz naseobine ćemo moći da izlazimo samo u skafanderima, i to na određeno vrijeme – priča Ljubinka bez naznake sumnje da će za deset godina četvoro ljudi živjeti na Marsu, da će sami uspjeti da proizvode hranu, popravljaju uređaje koji im obezbjeđuju život na pustoj planeti, da će liječiti jedni druge, da će se boriti sa depresijom, osjećajem izgubljenih i jedinih u svemiru, nostalgijom…

Obuka astronauta

– Ukoliko budem odabrana za put na Mars, narednih deset godina prolaziću sve obuke i testove za astronauta. A, to je još jedan, predivan izazov. Sve će, naravno, finansirati organizacija “Mars jedan”, pa ću, narednih desetak godina primati platu astronauta. Do kraja godine saznaću da li ću biti dio misije, da li ću biti jedna od dve žene Zemljana na Marsu. Držite mi pesnice – “naređuje” Ljubinka sa osmijehom.

Držaće ih, kako veruje, misao o veličini sopstvenog pionirskog poduhvata.

– Bojim se jedino da neću biti dovoljno dobra da prođem preostali odabir. Važno je da projekat uspije, a meni je ovo proces u kom očekujem neočekivano i neprekidno učim.

I ona je, prisjeća se, još u djetinjstvu željela da otkriva tajne Zemlje i svemira.

Ne može je, tvrdi, ništa naterati da se predomisli. Čak ni sudbinska, životna ljubav sa Zemljaninom na bijelom konju. A, dok ne krene na Mars, Ljubinka Nikolić je, ovih dana, poslije povratka sa privremenog rada u Kini, u potrazi za poslom u svojoj struci. Bilo gdje na Zemlji.

– Dugo sam živjela u Njujorku, potom u Italiji i Španiji, donedavno u Kini. Porodica i prijatelji razumiju moj istraživački duh. Ima i onih što ironično kažu: “Ti ćeš kao da odeš”. Njih, kaže, dalje ne sluša, a “mozak” resetuje na “muziku kosmosa”.

Nema besmrtnih
Osim Ljubinke, šansu da nastane Mars ima 30 kandidata iz Evrope, 39 iz Severne i Južne Amerike, 16 iz Azije i po sedam iz Australije i Afrike. Oni koji odu nikada više se neće vratiti na Zemlju. Nikada više neće dodirnuti ni zagrliti najbliže. Nije li, zato, odlazak teška odluka?
– Rastanak je neizbežan, jer niko nije besmrtan. Ni oni koji ostanu na Zemlji, ni oni koji krenu na Mars. Zato nema veze gdje ćemo umrijeti, ali je važno kako i zašto smo živjeli – odgovara Ljubinka.

Ponijeće tri stvari
Ne strahuje naša sagovornica ni od mogućeg susreta sa “malim zelenim”. Na Marsu ih, kaže, sigurno nema, ali ne skriva da vjeruje da intelektualni život postoji negdje van Zemlje. Bilo bi joj, tvrdi, drago da upozna i drugu civilizaciju.
– Zato ću sa sobom ponijeti tri “stvari”. Krstić da se zna ko sam i odakle sam, “dozu” srpskog inata da istrajem i malo šarma i duha Đorđa Balaševića. A, nedostajaće mi jedino plivanje – priča naša sagovornica.

Izvor: Jelena Matijević novosti.rs

Оставите одговор