Filip David: Duh primitivizma

Primitivizam je izrugivanje duhu i istovremeno označava siromaštvo duha. Samoljublje bez ikakvog pokrića, oholost prema nemoćnima, poniznost prema gospodarima. Primitivci pišu istoriju samoobmana, a “samoobmana je”, kako je kazao pjesnik, “ubitačna i za ljude i za narode“ – Filip David

filip-david-kuca-secanja-i-zaborava-nagrada-mesa-selimovic-priznanje-foto-be-1441665626-736039
Foto: www.kurir.rs

U mirnim vremenima primitivci kao oličenje prostakluka katkad služe za podsmijeh. Njihova neutoljiva glad i žeđ da sve prilagode i potčine sebi djeluje budalasto i megalomanski. A kao odgovor na sredinu koja im se ruga stvaraju svoju kulturu, svoju državu u državi. Imaju svoju književnost, svoju muziku, svoje idole, svoje zvijezde i kraljeve. Primitivizam je zarazan. Kultura primitivaca u mračnim vremenima postaje državna kultura, njihovi idoli – idoli masa. Duh primitivizma osjeća se tada na svakom koraku, vlada nad mišljenjem, utisnut je u svaki djelić života, nadmoćno se uzdiže kao metafora svega postojećeg.

Ove riječi napisane sredinom devedesetih, danas posle gotovo dvadeset godina djeluju proročki. Primitivizam je pustio svoje duboke korijene i postao vladajuća ideologija.

Prisutan u svakodnevnom životu, kao vazduh koji udišemo. Duh primitivizma postao je način ponašanja, način komunikacije, oblik mišljenja. Magla koja sve obavija, otrovna magla koja prouzrokuje bolest čitavog društva. Bahatost i primitivizam sreću se na svakom koraku. Ponekad se čini da je čitava nacija žrtva tabloida i rialitija u čije su mreže ulovljeni kultura, politika, ekonomija, svakodnevni život.

 

Politika se doslovno preselila u tabloide koje kontrolišu vodeći političari. Mjera neukusa koji diktiraju ponižavajuća je i pokazuje da nema granica za prostaštvo, nema dna za bljuvotine koje se narodu serviraju kao vijesti, kao navodna polemika i koja se svodi na omalovažavanje svega onoga što činu suštinu javnog i društvenog života. Negdje usput izgubili su se i moral i pristojnost.

Šta se drugo i može očekivati od medija gdje glavne riječi vode razni koji bi, da je pravde, već davno morali da odgovaraju za ono što su govorili, pisali i činili u vrijeme tragičnog raspada Jugoslavije. Rijaliti u kojem danas učestvuju ogavniji je od svih pornografskih rijalitija koji su postali centralno mjesto televizija sa nacionalnom frekvencijom.

Primitivizam je izrugivanje duhu i istovremeno označava siromaštvo duha. Samoljublje bez ikakvog pokrića, oholost prema nemoćnima, poniznost prema gospodarima. Primitivci pišu istoriju samoobmana, a “samoobmana je”, kako je kazao pjesnik, “ubitačna i za ljude i za narode”.

Nemojmo se zavaravati. Može se primitivizam zavijati u oblande zašećerenih reklama, demagogije i svakovrsnih manipulacija, može dirigovati javnim mnjenjem, ali primitivizam ostaje primitivizam. Njegove ozbiljne manifestacije su istorijski revizionizam, slavljenje saradnika nacista, veličanje haških osuđenika, kao patriota i heroja, svođenje svega što se događalo na teorije zavjere, izražavanje različitih oblika netolerancije prema manjinama. Zastrašujući je nedostatak empatije prema stradanju drugih. Zablude su zauzele mjesto istine, a politika duboko utonula u hipokriziju.

Moramo biti svjesni ozbiljnosti situacije. Duh primitivizma i prostaštva ozbiljno nas opominju da se ponovo nalazimo u jednom kritičnom periodu naše istorije. Ne smijemo dozvoliti da nas protagonisti ratova iz devedesetih uvedu u nove sukobe, vrate u začarano kolo mržnji i osveta.

Izvor: Filip David, blic.rs

Оставите одговор