Despoti mikro – država

Foto: blic.rs

Mnogi na šaljiv način gledaju na mikronacije govoreći kako u njih niko ne vjeruje osim njihovih osnivača. Pa ipak, više od 50 lidera ovih državica okupilo se u Centralnoj biblioteci u Kaliforniji kako bi razgovarali o međusobnoj saradnji.

Većina ovih zemalja regularno štampa svoj novac, kuje kovanice, imaju zastave, grbove, himne… a od njihovih kraljevskih odora bi se postidjela i dinastija Vindzor.

Na pomenutom samitu našao se i Kevin Baug, predsjednik Molosije koji “vlada” nad 500 kvadratnih metara zemljišta koje je kupio na istoku Nevade 1998. godine.

Ko je sve došao na samit
Na samitu su se našli i kraljica Anastasija Sofija Marija Helena, vladarka Ruritanije, zatim kralj Džordž II iz Slabovije, kralj Kristofer I i baron Majkl Stonžer iz Kraljevine Vejkslend, kraljica Karolin i princ David iz Republike Ladonije… Na samitu je i Veliko vojvodstvo Boroslavija koju predvodi Džejkob Felts čiji narod od svega petoro stanovnika tvrdi da imaju i oružje, odnosno kartonski AK-47 koji ispaljuje gumene metke.

Od 27 građana te zemlje, samo petoro zaista živi u Molosiji – Baug, njegova žena i deca. Pa ipak, mjesto uredno izdaje pasoše, ima železnički sistem, telefon, banku, poštu i prodavnice. Ako se najavite, i sam predsjednik će vas povesti u obilazak.

Trevis Mekhenri,kralj Vestarktike (Foto: kimatv.com)

– Još kao tinejdžer sam mislio kako bi bilo kul da stvorim svoju državu. Realan sam, znam ko zaista drži konce, ali svi želimo da mislimo kako imamo svoju zemlju. Mogu li da spustim starosnu granicu konzumacije alkohola, ne, ali mogu da učinim da se osjećam samostalno – rekao je dobronamjerni despot Baug.

Još jedan svjetski lider u skupu mikronacija je i Njegovo kraljevsko visočanstvo Trevis Mekhenri, vladar Vestarktike (zapadnog Antarktika). On je “okupirao” dio Antarktika od čak 1.600 kvadratnih kilometara jer, kako kaže, nijedna država se nije potrudila da stekne pravo nad tim dijelom. Iako je njegova zemlja skoro veličine Aljaske, niko od njenih 300 stanovnika zapravo ne živi tamo, ali ne živi ni niko drugi.

– Kada sam otkrio da je komad Antarktika ničiji, mašta mi je proradila i odlučio sam da vidim mogu li to da pretvorim u legitimnu zemlju – kaže kralj Mekhenri.

Mikronacija je nebrojeno, neki čak navode da njihov broj prelazi i 400, ali ih je teško izračunati jer neke nastaju i brzo se gase kada vladari izgube interesovanje. Dokle god vladari i njihovi podanici ne nerviraju previše stvarnu vlast, niko ih ne dira. Ali to nije uvijek slučaj.

Đorđo Rozo je na platformi u blizini italijanske obale 1968. proglasio Republiku Rouz Ajlend i proglasio sebe za predsjednika. Italija je bukvalno izvršila invaziju, platforma je minirana, a Rouz Ajlend izbrisan sa karte. Novinar Bi-Bi-Sija Deni Valas je 2005. svoj stan u Londonu proglasio Kraljevstvom Ljubavi (Lovli). Nakon što nije uspio da dobije priznanje UN, 2006. je pokušao da uđe na “Evroviziju” sa pjesmom “Prestanite sa ljutnjom, počnite sa grljenjem”. Ni to nije uspio i Lovli je “kapitulirala”.

Foto: dlewis.net

Silend i Ladonija
Na ovom neobičnom skupu našao se i Silend koji je nastao nakon spora Velike Britanije sa piratskom radio-stanicom. Ova mikrodržava nalazi se na platformi udaljenoj 12 kilometara od engleske obale. Slično je nastala i Ladonija 2011. nakon spora oko skulpture u Švedskoj.

Molosija
Samoproglašena Republika Molosija dobila je ime od španske reči „morro“ koja označava malo kamenito brdo. Baug, koji ju je proglasio, u detinjstvu je maštao da je predsednik „Velike Republike Vuldštajn“.

Izvor: Milana Pejić blic.rs

Leave a Reply