Možda je Jelena Trojanska pokrenula hiljade brodova u rat, ali Venere, Atine i druge lepotice Sandra Botičelija – stvarne i mitske – inspirisale su na stotine umjetnika do današnjeg dana.

Ta djela činiće konstelaciju idealnih ljepotica na izložbi „Botticelli Reimagined“ u Njemačkoj i Velikoj Britaniji.

Na izložbi će biti predstavljeno oko 150 slika, uključujući dva velika Botičelijeva „portreta“ Venere, italijanskog autora ali i njegovih kolega iz potonjih vijekova kojima je poslužio kao inspiracija.

Deo izložbe činiće i Dilanove pesme i video snimci za koje kustosi kažu da su nadahnuti Botičelijem – uključujući izlazak iz mora Ursule Andres u belom bikiniju u filmu „Dr No“.

– Botičeli je na neki način ustanovio ideal ljepote 20. vijeka – kaže Ana Debenedeti, kustos u Muzeju Viktorije i Alberta koji organizuje izložbu u saradnji sa Galerijom slika (Gamäldegalerie) u Berlinu.

Izložba u Berlinu traje od 24. septembra do 24. januara, a 5. marta 2016. se seli u Muzej Viktorije i Alberta gde će biti otvorena do 3. jula. Na zajedničkoj izložbi naći će se neke od najpoznatijih Botičelijevih slika, uključujući i dvije predstave Venere – jednu iz Berlina i drugu iz Torina – uz djelo koje je nedavno restaurisano u britanskom muzeju – „Portret Smeralde Bandineli“.

Međutim, neće biti izložena dva najpoznatija Botičelijeva djela iz Ufici galerije u Firenci – „Rađanje Venere“ i „Proleće“ – jer je procijenjeno da su previše krhke za putovanje.

S. Botičeli, „Smeralda Bandineli“, 1471.

Italijanska galerija pozajmila je za izložbu drugo Botičelijevo djelo – „Atina i kentaur“.

Izložba će, piše Rojters, pokazati kako su tanane, dugokose lepotice koje je Botičeli slikao u Firenci u drugoj polovini 15. vijeka uticale na slikare poput Endija Vorhola i Renea Magrita i modne kreatore Elsu Skjapareli ili Dolčea i Gabane, filmske režisere, fotografe i plesače.

Za razliku od drugih renesansnih genija, Leonarda, Mikelanđela, Ticijana i Rafaela, koji su stekli slavu za života, Botičeli je bio zaboravljen i vijekovima posle smrti.

Postao je heroj umjetnika tek u viktorijanskim vremenima.

Mark Evans, viši kustos u Muzeju V&A kaže da je Botičeli dugo bio demode ali da je ponovo „otkriven“ u 19. veku kada je njegovo „Rađanje Venere“ izloženo na njujorškom sajmu 1940.

– Ona (Venera) je postala definitivni ideal za žene koje šetaju modnom pistom i imaju tu vrstu plesnog stava – rekao je Evans.

Sandro Botičeli rođen je u Firenci oko 1445. godine. U prvoj polovini karijere slikao je paganske teme, ali je kasnije bio pod snažnim uticajem moralističkog monaha Đirolama Savonarole.

Rađanje Venere, 1486, Galerija Ufici, Firenca

Nikada se nije ženio i čak je tvrdio da zbog ideje braka ima noćne more. Neki vjeruju da je patio zbog neuzvraćene ljubavi Simonete Vespuči, udate plemkinje koja mu je, navodno, bila model za „Rađanje Venere“ (iako je preminula deset godina prije nastanka slike), a njen lik provijava i na drugim Sandrovim delima.

Umjetnik je tražio da bude sahranjen kraj njenih nogu u Crkvi Svih svetih u Firenci, što je i učinjeno 1510.

I pored toga neki poznavaoci Botičelijevog života i djela tvrde da je umjetnik bio homoseksualac.

Izvor:blic.rs
Foto:wikimedia.org