foto: Radio Mojkovac
Peti međunarodni festival „Slova slovenska“ održan je sredinom avgusta u Slatini pored Mojkovca u „Pjesnikovoj Dolini“. Pozornicom Arene pjesnika prodefilovalo je više od 30 stihotvoraca bodreno aplauzima preko dvije stotine zadovoljnih ljubitelja poezije u publici. Među svima, uključujući i vrijedne organizatore, ostali su nepodijeljeni utisci o velikom značaju ove kulturne manifestacije koja je u potpunosti ostvarila misiju uspostavljanja i unapređenja kulturnih veza među Slovenima ali i gostujućim zemljama. Takve utiske su nam saopštili i predstavnici Rumunije, koja je ove godine bila zemlja gost festivala.
Pjesničko sabranje počelo je nezaboravnim instrumentalom Zlatka Manojlovića kojim su „Beli anđeli“ iz Prijepolja najavili prisutnima da nisu uzalud došli i da će im veče ostati za pamćenje.
Festival je otvorio Vesko Delić, predsjednik Opštine Mojkovac, a potom su se prisutnima obratili ambasadori Bugarske i Srbije u Crnoj Gori Nj.E. Stefan Dimitrov i Nebojša Rodić.
foto: Radio Mojkovac
„Ovim festivalom naš grad postaje više od geografskog mjesta – postaje susretište kultura i jezika, grad u kojem se riječi ne mjere samo po zvuku, već po snazi osjećanja koje nose“, poručio je Delić na svečanom otvaranju, ističući da sve učesnike povezuje „jezik slovenskog srca i slovenskog identiteta“.
Govoreći o značaju očuvanja jezika i kulturne baštine, predsjednik opštine Mojkovac podsjetio je da „naši jezici, iako imaju različite nijanse i melodije, potekli su iz istog izvora“ te da u njima žive „priče predaka, uspomene na zajedničku prošlost i riječi koje nas uče šta znači ljubav, sloboda, čast i domovina“.
Delić je naglasio da „Bez kulture, bez duha, nijedan grad ne može rasti u punom smislu te riječi“.
Posebnu zahvalnost uputio je Rodoljubu Ćoriću, osnivaču i organizatoru festivala, istakavši da je „njegov trud, predanost i ljubav prema jeziku i kulturi ostavio snažan trag u gradu“.
Obraćajući se pjesnicima, Delić ih je nazvao „glasnicima ljepote“ i poželio da im Mojkovac, sa svojim rijekama, planinama i ljudima, bude inspiracija.
„Ovaj festival nas uči da granice nisu prepreke za duh. Tamo gdje je riječ iskrena i plemenita, tamo i prijateljstvo može da raste“, poručio je, proglašavajući Peti međunarodni festival poezije „Slova slovenska“ otvorenim.
Nagradu ,,Vitez Slova slovenskog, laureatu Novici Đuriću uručio je predsjednik Skupštine opštine Mojkovac mr Marko Janketić, a nagradu ,,Mojkovački poetski zlatnik”, makedonskoj pjesnikinji Julijani Marinkovik ambasadori Srbije, Nebojša Rodić i Bugarske, Stefan Dimitrov.
Žiri je radio u sastavu : prof.dr Radoje Femić i književnici Milutin Mićović i Veselin Mišnić.
foto: Radio Mojkovac
Vaše ekselencije, ambasadore Srbije i Bugarske,predstavnici lokalne vlasti,poštovani prijatelji poezije, uvaženi pjesnici, braćoi sestre po duhu i riječi…
Danas, dok stojim ovdje pred vama, osjećam kako mi srce govori sporije od duše. Jer kad čovjek primi čast, on zna da je ona uvijek veća od njega samog. Zato je i ova nagrada, koju s poniznošću primam, za mene prije svega znak povjerenja u riječ, u snagu stiha, u ono što nas povezuje iznad svega što nas dijeli. Festival “Slova slovenska” nije tek još jedan pjesnički skup. On je, kako mu i ime kaže, slovo, znak, trag, zapis koji ne blijedi.
“Slova slovenska” nije samo ime festivala. To je putokaz, most… Slovo koje nas povezuje, pjesma koja nas prepoznaje i kad ne govorimo istim jezikom. Jer, istinski jezik poezije nije vezan za gramatičke sisteme, za azbuke ni abecede… To je jezik duše- jezik istine! Onaj koji se razumije i kad se ne prevede. Slovo koje veže narode istoga korijena, ali i različitih puteva. Slovo koje podsjeća da, bez obzira gdje živjeli, kojim jezikom govorili, kakvim pismom pisali iz istog duhovnog vrela crpimo smisao. Poezija je, vjerujem, to vezivno duhovno tkivo među slovenskim narodima. Ali ne samo među nama. Poezija, kad je iskrena, kad je istinita, ne poznaje granice jezika, politike ni geografije. Njenu istinu osjećamo u vibraciji glasa, u tišini između stihova, u onome što se ne može objasniti, a što se jedino može osjetiti.
Poezija jeste istina. Njezina moć je u tome što ne mora da dokazuje, ona otkriva. Ne mora da viče – ona odjekuje. Ne mora da sudi, ona svjedoči. I upravo iz ove Pjesničke doline, ta istina ne ostaje samo među planinama koje nas okružuju. Ona se diže, prelijeće mora, planine i gradove, i dotiče druga pjesnička srca širom svijeta. Kao blagi dašak, kao nečujan pozdrav, kao most preko zaborava. A svi mi koji se okupljamo oko tog slova, svi koji tražimo riječ u vremenu tišine, znamo: poezija je i žrtva. Pisati stih znači ranjivo se izložiti. Govoriti u ime onih koji ćute. Osjećati ono što drugi ne smiju. Biti vjesnik nježnosti u svijetu grubosti. A podnositi tu žrtvu tiho, bez pompe, s vjerom u smisao, to je ono što pjesnika čini samotnjakom u sazvježđu. Zato ne mogu a da se večeras, u ovom svetom trenutku, ne odazovem slovom zahvalnosti i tvorcu Pjesnikove doline. Onome čiji je trud, žar, san i vizija pretočena u ovo mjesto gdje riječ stanuje. On je plemenita žrtva, raspjevani samotnjak, čuvar vatre među pepelima zaborava. Bez takvih ljudi, poezija bi postojala, ali bi bila tiša, skrivenija, dalja. Njegov je doprinos onaj što se ne može izračunati, jer je sačinjen od srca, duše i ljubavi prema pjesmi. Zato ova nagrada nije samo moja. Ona pripada svakom glasu koji još vjeruje u snagu stiha. Svakom oku koje zaplače nad stihom. Svakom djetetu koje izgovori svoju prvu rimu, i svakom starcu koji u stihu pronađe posljednju utjehu. U vremenu u kojem riječi često gube smisao, pjesnici su čuvari svetosti jezika. Mi nismo bolji od drugih, ali imamo odgovornost više, da podsjećamo na ljepotu, na istinu, na nježnost, na smisao. I zato, neka i dalje traje “Slova slovenska”, neka nas okuplja, ohrabruje, povezuje. Neka ostane kao svjetionik riječima koje dolaze, pjesnicima koji se rađaju, i snovima koji se ne gase.
Od srca vam hvala domaćinu Rodoljubu Ćoriću i žiriju.
Živjela poezija, živjelo slovo koje spaja!
/ Novica Đurić, riječ na dodjeli nagrade na Petom
međunarodnom festivalu poezije “Slova slovenska”,
Mojkovac, 9 i 10 avgust 2025. godine /
foto: Radio Mojkovac
U amfiteatru izgrađenom u srcu prirode, između Sinjajevine, Bjelasice i Prošćenskih planina u potpunosti zavladala je poezija kada je mikrofon predat stvaraocima koji su nadahnuto govorili stihove. Pjesničkom dolinom odzvanjali su stihovi, a na bini su se ređali bugarski pjesnici –Roman Kisjov, Vladimir Levčev i Žaklin Toleva, rumunski – Lućijan Aleksiju i George Floresku , Makedonka – Julijana Marinkovik, hrvatski pjesnici – Valerio Orlić i Srđan Duhović, potom pjesnici iz Crne Gore i Srbije, Češke, Slovačke : Miljan Nikolić, Jelena M. Ćirić, Darko Bulić, Slavomir Gvozdenović, Stanka Rađenović Stanojević, Gordana Srećković, Jeremija Lazarević, Martin Prebuđila, Vidak Maslovarić, Blagoje Popović, Snežana Teodoropulos, Violeta Golubović i drugi.
Drugo veče festivala priređeno je na Imanju Rabrenović u zatvorenoj dvorani. Gost večeri bio je prof.dr Dragan Koprivica, sa gošćama pjesnikinjama Anom Đurović i Vesnom Braunović. Poetskom maratonu pridružili su se Milić Radević, Milan Jokić i drugi pjesnici…
publika u Areni pjesnika 
Blagoje Popović 
zastave zemalja učesnica 
Novica Đurić 
Gordana Srećković 
Miljan Nikolić 
Milutin Mićović 
Radomir Uljarević 
Roman Kisjov 
Snežana Teodoropulos 
Srđan Duhović 
Stanka Rađenović Stanojević 
Valerio Orlić 
Vesna Braunović 
Vidak Maslovarić 
Jeremija Lazarević 
Žaklin Toleva 
Darko Bulić 
Jelena Ćirić 
Julijana Marinkovik 
Milan Jokić 
Milić Radević i Rodoljub Ćorić 
Julijana Marinkovik uručenje povelje 
Snežana Teodoropulos 
Voditeljski duo Suzana Bošković Radulović i Veselin Đokić 
Voditeljski duo Suzana Bošković Radulović i Veselin Đokić 
Danilo Vuković 
Milić Radević 
prof.dr Dragan Koprivica 
Posjeta Biogradskom jezeru
(dio učesnika)
